KONCZ ZSUZSA

HA EN ROZSA VOLNEK
KAD BIH BILA RUŽA

Kad bih bila ruža, ne bih cvala samo jednom
Svake bih se godine po četiri puta osula laticama cvijeća
Cvala bih za momka, cvala bih za djevojku
Za pravu ljubav i za prolaznost


Kad bih bila kapija, uvijek bih stajala otvorena
Odakle god došao, svakoga bih pustila unutra
Ne bih pitala, pa tko je tebe poslao
Bila bih sretna kada bi svatko došao


Kad bih bila prozor, bila bih tako velika
Da cijeli svijet učinim vidljivim
Očima punim razumijevanja gledali bi kroz mene
Bila bih sretna kada bih sve pokazala


Kad bih bila ulica, uvijek bih bila čista
U svakoj blagoslovljenoj noći okupala bih se svjetlošću
I kad bi me jednom gazile gusjenice tenka
Ispod mene bi se i zemlja plačući urušila


Kad bih bila zastava, nikad se ne bih vijorila
Bila bih bjesnija od bilo kakvog vjetra
Bila bih sretna kada bi me razapeli
I ne bih bila igračka svakojakom vjeru

(Tekst Brody Janos)

Preveo i prilagodio Živanović Aleksandar

Ovo je ta famozna pjesma zbog koje je u Mađarskoj nakon nekog vremena bilo zabranjeno prodavati tada aktualni album Koncz Zsuzse, koji se zvao  Govor Znakova  (Jelbeszed). U našim krajevima i u današnjem vremenu, koje ustvari i nije bitno drugačije od te 1973, kad je ovaj album objavljen, kod nas bi bilo prilično teško shvatiti pravo značenje ove pjesme, kako po smislu, tako i po vremenskom kontekstu u kojem je nastala. Kao prvo, morao bih, onako nekako, na svoju ruku, pokušati protumačiti pjesmu strofu po strofu. Ovdje ću ipak morati zanemariti rimu kako bih pjesmu po njenom značenju mogao što vjernije prevesti. 

Prva strofa ukazuje na prave životne vrijednosti, koje su već tada, a naročito sada, gotovo već iščezle, a to su, kako Zsuzsa pjeva, momak, djevojka i njihova prava ljubav, ali na kraju spominje i prolaznost, što bi možda moglo ukazivati na tadašnju potrebu Mađara da se neke stvari, naročito na političkoj razini, promjene i prođu. 

Druga strofa, u ovoj pjesmi koja je nastala u vrijeme hladnoratovske podjele i iza željezne zavjese, asocira na zatvorenost i razdvojenost ljudi, po ideološkoj, nacionalnoj, religijskoj i možda još ponekoj bazi, i ukazuje i na potrebu da se to promijeni, da se zatvorena vrata i kapije, iza kojih čamimo zaključani u naše umove i naše ograničenosti, otvore za sve ljude i da svatko od nas svugdje bude dobrodošao. 

Treća strofa po meni asocira na nešto slično kao prethodna, na to da bismo mogli gledati dalje nego što inače gledamo i da vidimo svijet u cjelini, a ne samo u rascjepkanosti, koja postoji samo u našim umovima. 

Četvrta strofa je do sada najzloslutnija, jer u stihovima o čistoći i svijetlosti, možda ljudske duše, postoji i ona najbrutalnija strana, kada se ljude ubija, konkretno u ovim stihovima gazi gusjenicama tenka, zbog čega i Majka Zemlja plače. Ovo je već prilično žestoka izjava, a malo kasnije ću je i objasniti. Uglavnom, stih asocira na mađarsku revoluciju 1956. godine, kada su Mađari ustali protiv tada u Mađarskoj vladajućih Rusa, jer je odmah nakon Drugog svjetskog rata u međusobnoj podijeli osvojenih teritorija od strane dvije sile koje su u ratu surađivale, a nakon njega bile sukobljene (tu mislim na SAD i njene sljedbenike, te s druge strane na SSSR i njene sljedbenice), Mađarska pripala Rusima. Ljubav između Rusa i Mađara tada baš nije cvjetala, pa je čitava stvar kulminirala mađarskom revolucijom, u kojoj su, nakon vrlo brzo poraženih Mađara, Rusi ubili na tisuće i tisuće ljudi, a zbog čitave te uznemirujuće i stravične situacije na stotine tisuća Mađara otišlo je u emigraciju. Uslijedila je strašna represija Rusa nad Mađarima, koja se protegla gotovo na dva slijedeća desetljeća, sve dok nije došlo do otapanja ideološkog zahlađenja između Istoka i Zapada. 

No tek zadnja strofa zaokružuje čitavu priču riječima, -Bolje da me razapnu nego da budem igračka svakojakom vjetru. -Sve ovo bio je dovoljan razlog mađarskim političarima koji su služili ruskim političarima, da se album sa jednom ovakvom pjesmom jednostavno zabrani. Ali album je doživio reizdanje nakon desetak godina.

No ono što najviše brine, kako mene, tako i neke druge, je to da je ta pjesma danas aktualnija nego ikad prije, i to ne samo na Mađarskoj, nego na svjetskoj razini, gdje vladaju razdvojenost i zavađenost zbog pripadnosti raznim narodima, etničkim skupinama ili religijama. A osim toga, još je izraženija aktualnost zadnje strofe, iz koje je vidljivo da su danas male zemlje još uvijek igračke u rukama beskrupuloznih hladnih i bešćutnih velikih sila, koje ratuju gdje god im se ćefne, iz razloga zbog kojeg im se ćefne i naveliko izazivaju građanske ratove u siromašnim zemljama kako bi se međusobno poubijali, a nakon toga bi mirovne snage velikih sila prisvojile sva prirodna bogatstva, teritorij i sve resurse, kao i sve drugo što im je od koristi, ostavljajući iza sebe zgarišta koja su uvod u apokalipsu, koja će nastupiti ukoliko se politički, gospodarski i vojni lideri ne opamete na vrijeme.

Živanović Aleksandar