KAKO SAM UPOZNAO KONCZ ZSUZSU –DRUGI DIO

I tada je došla 2010. Zsuzsa ponovo dolazi u Pečuh. Kupio sam dvije karte za koncert, jednu za sebe, jednu za svoju tetu. No teta se na kraju predomislila, a ja sam tada pozvao svoju rođakinju, odnosno ujnu, iz blizine Šikloša, da ide sa mnom na koncert. I ona je pristala.

Inače, postoji jedna zanimljivost vezana uz Zsuzsu. U jednoj pjesmi iz 70-e, koja je bila ogroman hit, spominju se žute ruže. Još od tada pa sve do današnjih dana postala je tradicija darivati Zsuzsu žutim ružama ili nekim drugim, ali opet žutim cvijećem. Ja sam se osokolio i rekao da ću Zsuzsi kupiti buket, ali ovaj puta ne žutih, nego bijelih ruža. Mislio sam da joj je u zadnja četiri desetljeća već pun kufer žutih ruža. Poslao sam svoju ujnu da mi kupi buket sa bijelim ružama, sa njih osam, i da prodavačici kaže da je to buket za Koncz Zsuzsu, i da ga tako i napravi.

Moja ujna kasnila je satima, već sam se jako zabrinuo. Mislio sam da joj se nešto desilo, čim kasni već više od tri sata, a mi nismo bili u kontaktu mobitelom. I onda, kada sam već ušao u koncertnu salu, morao sam ponovo izaći van, i konačno, ona se pojavila. Upitao sam je, -Pa dobro, gdje si ti? -Već sam bio na rubu sloma živaca. -Tada mi je pokazala buket ruža i rekla da u čitavom Pečuhu nema bijelih ruža, tek na jednom mjestu, i bile su to zadnje četiri bijele ruže. Ostale su bile žućkasto narančaste, i buket je bio predivan. Nisam mogao vjerovati da bi ujna učinila za mene nešto poput ovoga i bio sam joj neizmjerno zahvalan zbog toga.

U međuvremenu, još prije svega ovoga, čim sam stigao do koncertne dvorane, u sklopu Pečuškog medicinskog fakulteta, odlučio sam se pokušati upoznati sa Koncz Zsuzsom. Znao sam da ona neće ući na prednji, nego na stražnji ulaz u zgradu, pa sam odlučio stražariti na stražnjem ulazu dok se Zsuzsa ne pojavi. Isto tako odlučio sam uspostaviti kontakt sa ljudima koji su podizali pozornicu i pitao ih može li me netko od njih upoznati sa Zsuzsom, na što su oni rekli da, nažalost, ne mogu.

Nakon nekog vremena čekanja pojavljuje se kombi sa članovima banda. Odmah sam prišao onom najmlađem od njih, gitaristi banda i pitao ga gdje je Zsuzsa. On mi je odgovorio da će ona doći kasnije sa svojim menadžerom i da nastavim čekati ovdje. Još sam ga upitao može li on, kao član banda, zamoliti Zsuzsu na samo pet minuta razgovora sa njom, a on mi je rekao da je najbolje da pričam sa njenim menadžerom.

I već je pao mrak kad su mi pred nosom parkirali Zsuzsa i njen menadžer. Zsuzsa mi prilazi, a ja je molim za pet minuta, no ona je sa tamnim naočalama na očima rekla ne i samo je prošla pored mene. Pomislio sam da je arogantna zato što je popularna, ali nije mi bilo jasno, jer o njoj su svi njeni prijatelji i znanci govorili da je ona divna osoba.

Silno rastužen i razočaran, ostao sam tamo vani stajati još nekoliko minuta, kada je došao menadžer da mi se ispriča u Zsuzsino ime. Rekao je da je Zsuzsa jako nervozna, jer je dobrano kasnila na tonsku probu. Tada sam mu počeo pričati o tome koliko sam veliki Zsuzsin fan, kako imam sve njene albume, da pratim njene turneje, da sam iz Hrvatske i da sam jednom putovao sedamnaest sati na njen koncert u Debrecenu, a sve ovo je bila istina, manje više. Tada mi je menadžer rekao neka ga potražim nakon koncerta i da će pokušati nešto smisliti.

Koncert je počeo, a ja nakon treće pjesme prekidam Zsuzsu u pola riječi, jer se obraćala publici i nije prinijetila da joj ja prilazim sa strane. Iznenađeno je primila buket, i pošto sam opet sjedio doslovno tri metra od nje, kada je vidjela da sve njene pjesme pjevam skupa sa njom, od tog trenutka pa sve do kraja koncerta nije skidala pogled sa mene. Nakon nešto više od sat vremena pjevanja Zsuzsa pravi pauzu.

Nakon dvadesetminutne pauze Zsuzsa se penje na pozornicu i pita publiku; -No, kakva je bila pauza? -Ja sam na to rekao, -Dobra. -Publika je pukla od smijeha, a skupa sa njom i Zsuzsa. 

Koncert je bio solidan, koliko je mogao biti. Sad je još samo Zsuzsu trebalo uloviti. Izlazim iz dvorane sa svojom ujnom i nalijećem na gitaristu. Pitam ga gdje mogu naći Zsuzsu, a on mi je rekao, -Na kraju hodnika lijevo. -Pošto smo sa rođakinjom morali putovati autobusom iz Pečuha u Šikloš, vrijeme nam je bilo jako ograničeno. Vrijeme je prolazilo, a do Zsuzse se nije moglo, jer je imala press konferenciju sa novinarima i snimateljima. Ujna mi je tada rekla, -Još samo deset minuta, inače ćemo zakasniti na bus. -Ja sam joj na to rekao, -Ma daj mi petnaest minuta.

Vrijeme je neumitno prolazilo, a onda se pojavio menadžer i ja sam ga upitao može li srediti stvar. Na to je ušao u onu prostoriju u kojoj je Zsuzsa davala intervjue i nakon par minuta pojavio se i rekao, -Zsuzsa te čeka. Uđi unutra. -Ušao sam, a Zsuzsa je još uvijek davala intervjue, no već nakon pet minuta okrenula se prema meni i upitala, -Jesi mi ti donio one divne ruže? –Rekoh da jesam i još sam joj rekao, -Ispričavam se, ne želim vam smetati, ali vaš menadžer mi je obećao jednu minutu sa vama. Ja sam Živanović Aleksandar iz Osijeka, iz Hrvatske… I u tom trenutku Zsuzsa mi je prišla, bacila se oko mog vrata, stegla me tako da mi je skoro kičma pukla i izljubila me sa svih strana. Nakon tog izljeva emocija malo smo i popričali. Ja sam joj rekao da je koncert bio jako lijep i upitao je hoće li biti još turneja, jer Zsuzsa je najavila svoje povlačenje sa estrade još godinu dana ranije. Ona me na to pitanje zbunjeno pogledala i rekla, -Biti će ih još. –Na kraju smo se oprostili, zaželjeli jedno drugom sretan put i rastali se. Ja sam se rastopio kao med. Prvi put u životu upoznao sam jednu megazvijezdu, i to baš osobu za kojom sam u zadnje dvije godine bio potpuno lud.

Na kraju, kada smo stigli u Šikloš, tamo nas je dočekao ujnin muž. Sjeli smo u kola i krenuli u noć. Upitao sam svog ujaka smijem li zapaliti. On mi je rekao, -Smiješ, ali nemamo tu pepeljaru. –A što ću sa pepelom? –upitah ga ja. A on je na to rekao, -Otvori malo prozor pa ga tamo istresi. -Inače, u mađarskom slengu -Istresi ga, -znači isto što i u našem. Ja sam mu na ovo rekao, -Što da radim? –Tek onda je shvatio što je rekao, pa je od nelagode pocrvenio, a žena mu je vrištala od smijeha dobrih par minuta. Sve u svemu, ostvario mi se san da upoznam Koncz Zsuzsu, i to mi je jedna od najdražih stvari u životu.

Živanović Aleksandar